Povijest HPD “Lipa”

“Neka zaori domu na čast,
hrvatska pjesma Lipina slast”
– slogan HPD “Lipa”

Povijest Hrvatskog pjevačkog društva “Lipa” seže u daleku 1876. godinu. Upravo te godine na inicijativu Bogdana Penjića, prvog predsjednika i osnivača Osječkog pjevačkog društva, kako se “Lipa” u početku zvala, osnovano je ovo Društvo.

Suosnivač i prvi zborovođa društva bio je učitelj, pisac za djecu, skladatelj, orguljaš i učitelj pjevanja Antun Vjekoslav Truhelka, otac Ćire i Jagode Truhelke. Nažalost već iduće godine dolazi do nesloge prigodom priređivanja koncerta u korist zaklade za prijenos posmrtnih ostataka hrvatskog pjesnika Petra Preradovića iz Beča u Zagreb. Naime, kako je program bio sastavljen isključivo od hrvatskih pjesama, došlo je do sukoba s Nijemcima koji su podupirali i aktivno sudjelovali u radu Društva. Upravo na tom koncertu pročuo se u građanstvu violinski majstor Lujo Svećenski, proslavljen svojim koncertima po cijeloj Americi i kao rektor Glazbene akademije u Bostonu.

Ni pomirljivi ton “Esseker Zeitunga” nije pomogao da se nesporazum izgladi. Za tek stasalu “Lipu”, s dr. Ferdo Knoppom na čelu, bili su to prejaki vjetrovi, pa ona postupno prestaje s radom 1879. godine.

Novi početak počinje u svibnju 1894. u prostorijama donjogradske građanske čitaonice kada je začeta zamisao o ponovnom oživljavanju “Lipe”. Osnovan je privremeni odbor koji u studenom iste godine priređuje zabavnu pokusnu večer. Relativno brzoj obnovi Društva pridonijelo je i to što je u to vrijeme prestalo raditi pjevačko društva donjogradskih vatrogasaca, pa su mnogi pjevači prešli u uskrslu “Lipu”.
Broj članova u početku nije bio velik, ali tadašnji pjevači već su bili iskusni, pa je Društvo jednostavno procvalo. Sve to bilo je povezano s tadašnjom društveno-političkom pozadinom, pa su zborske pjesme bile kao stvorene za jačanje nacionalne svijesti.

Ubrzo nakon toga “Lipu” preuzima T. Machulka i pod njegovim ravnanjem ovaj zbor prvi put javno nastupa. Zbor od tada redovito priređuje koncerte, a upravo je to vrijeme od kada počinje prelijepa interakcija “Lipe” i njezinih sugrađana koja postoji do današnjih dana. Društvo postaje prihvaćeno kao pokretač glazbenog napretka, te povijesni i glazbeni arhetip. Ono počinje djelovati kao živo biće koje je držalo tihi oganj nacionalne samosvijesti toga doba.

Prepoznata kao ozbiljno i kulturno okupljalište ljudi dobre volje željnih druženja, pjesme i kulturnog djelovanja “Lipa” stječe ugled i pozornost svojim činom stvaranja zborne glazbe, a potvrda toga je nekoliko koncerata u suradnji s violinskim virtuozom Franjom Krežmom u osječkom kazalištu.

Uz svoj tamburaški sastav, literarnu sekciju, kazališnu družinu i knjižnicu, te činjenicu da je ispod njezine krošnje proizišlo nekoliko društava poput Hrvatskog Sokola (1904.) i Hrvatskog narodnog kazališta kao drugog samostalnog glumišta Hrvatske (1907.), te Kluba hrvatskih književnika i umjetnika Osijek (1909.) i Narodna muzička škole za gitaru, klavir, harmoniku i solo pjevanje (1961.) koju su do 1987. godine polazila 1644 učenika “Lipin” početak obilježen je velikom istinskom ljubavlju prvih članova osnivača koji su se znali predati neprolaznim i neprocjenjivim trenucima spoznaja o glazbi.
U radu “Lipe” bilo je i zastoja osobito u vrijeme kada su brojni mađarski i austrijski utjecaji pokušali prodrijeti u hrvatski identitet ovog Društva, što se događalo i u ostalim strukturama društva. Ipak “Lipa” nije nestala i nije izgubila svoje hrvatsko podrijetlo.

Teško je navesti sva događanja u “Lipi” i oko nje jer ona postaje i ostaje do današnjih dana u svim porama, prvenstveno grada Osijeka, a njezina se pjesma počinje širiti po cijeloj Hrvatskoj, pa i šire. U preko 130 godina postojanja izmijenilo se mnogo članova, predsjednika dirigenata koji svojom osobnošću čine kulturnu okosnicu ovoga grada i koji su svojim djelovanjem potpomogli da “Lipa” postane i ostane cijenjeno i ugledno društvo.

Brojna uvježbavanja, druženja uz pjesmu nakon toga, te koncerti, gostovanja i svi zajednički trenuci članova protekli su uz pjesmu, a utisci se prenosili generacijama. Neki od današnjih članova mogu se pohvaliti svojim Lipašima djedovima i bakama, starim stričevima ili ujnama koji su također pjevali i u djetinjstvu pričali o svojim jedinstvenim događajima vezanim uz “Lipu”.

“Lipa” je oduvijek bila kulturni veleposlanik grada Osijeka. Tradicija nastupanja i glasa o “Lipi” i domovini oduvijek su neprocjenjivo bogatstvo grada Osijeka i Hrvatske.

Lipina zastava

Jedan od najznačajnijih događaja iz perioda početaka novoobnovljene “Lipe” iz 1894. godine posveta je njezine zastave u čiju čast je priređena trodnevna kulturna i narodna svečanost kakva do tada nije zabilježena u Osijeku (pjevanje podoknica zbora od 300 pjevača, zajednički ručak pjevača i gostiju, poslijepodnevna pučka svečanost, Skupština pjevačkih društava, matineja, bal).

Toj svečanosti, koji je pripremio tadašnji tajnik Društva dr. Rudolf Horvat prisustvovalo je pedesetak Društava iz BiH, Vojvodine, Trsta, Hrvatske…

Posvetu je 26. svibnja 1901. obavio osobno biskup J.J.Strossmayer, a kumovala Adela Neumana, supruga odvjetnika Dragutina Neumana, koji 1910. godine postaje predsjednik Hrvatskog sabora. Zastava je izrađena marom časne sestre Ane Rutzki, nadstojnice osječkog sirotišta.
Nakon svečanog čina posvećenja povorka Društva i brojni građani krenuli su glavnim ulicama Osijeka do Gradskog vrta gdje je u sklopu glazbene matineje skladbu “U boj, u boj” pjevalo 600 pjevača pod ravnanjem Nikole Fallerra.

Svjesni značenja tog simbola, članovi Društva s Lujom Medvidovićem tadašnjim predsjednikom, 1993. godine odlučili su dati restaurirati original, koji se od tada nalazi u Muzeju Slavonije, kao i repliku stijega namijenjenu za korištenje u redovnim manifestacijama.
Obred posvećenja restauriranog originala izvršio je biskup đakovačko-srijemski Ćiril Kos pod nedjeljnom misom u crkvi sv. Mihaela 25. travnja 1993. (Dan sv. Marka).

Uz mnogobrojne goste i prijatelje glazbe posvećenju su prisustvovali Zanatsko glazbeno društvo “Kolo” Osijek, Mješoviti zbor glazbene škole Franje Kuhača iz Osijeka, zbor crkve sv. Josipa Radnika iz Osijeka, Slavonsko tamburaško društvo “Pajo Kolarić” Osijek, te Hrvatsko kulturnoumjetničko društvo “Osijek 1862″ nakon čega su uslijedili pojedinačni nastupi Društava, zajednička izvođenja, te završni koncert zbora domaćina.

Lipin srebrnjak (veliki i mali)

Iskovan je u čistom srebru (999,9/1000) povodom 115 godina osnutka i 90 godina posvećenja zastave, a prema umjetničkom rješenju i modelu akademskog kipara Stjepana Divkovića u nakladi od 1000 komada malih (promjer 17mm, težina 6,5 gr) i 1000 komada velikih (promjer 32mm, težina 14,5 gr).

Na aversu je grb HPD “Lipe” urešen pleterom, a na reversu su motivi sa zastave “Lipe”, sv. Cecilija, lira i motto: “Hrvatska pjesma – Lipina slast”.

Prigodna cijena tadašnjeg srebrnjaka bila je 14€.  Uz srebrnjak umjetničke i kolekcionarske vrijednosti daje se odgovarajući certifikat.
Prodajom srebrnjaka Društvo je priskrbilo financijska sredstva kojima su pokrivena sredstva obilježavanja obljetnice.

Danas ih Društvo poklanja svojim suradnicima i prijateljima prigodom domaćih i inozemnih gostovanja, a svake godine ih poklanja svojim najredovitijim i najzaslužnijim članovima za uloženi tru tijekom pjevačke sezone.